Sveta Marija Dominika Mazzarello

Sveta Marija Dominika Mazzarello rođena je 9. svibnja 1837. godine u Morneseu. U 17. godini života s četiri druge djevojke osnovala je Društvo Kćeri Marije Bezgrješne. Marija je u 20. godini dvorila neku obitelj svojih rođaka te se zarazila tifusom, koji je dovede gotovo na rub života. Oporavila se od bolesti koja je ipak ostavila traga na njezinom zdravlju do kraja života. Godina 1864. se prvi put susrela s Don Boscom, koji je 1872. preuzeo ovo društvo Bezgrješne te od članica osnuje novu redovničku Družbu kćeri Marije Pomoćnice. Kako je bio više čovjek djela, akcije i okretnosti, nije mnogo spekulirao, već je jednostavno oblikovao mali kapitul redovnica, koji Mariju Mazzarello izabra za prvu poglavaricu. Život svete Marije Mazzarello nije bio duga vijeka, njezin zemaljski život završio je 14. svibnja 1881., u dobi od samo 44 godine. Danas Kćeri Marije Pomoćnice ima 17.000, raspodijeljenih u 400 kuća i među 54 naroda. Tu veliku i svetu dušu postavio je na oltar papa Pio XI., proglasivši je blaženom 20. studenoga 1938. Pio XII. svečano ju je kanonizirao 24. lipnja 1951. Njen spomendan je 13. svibnja.
 

Sveti Dominik Savio rođen je 2. travnja 1842. godine u mjestu San Giovanni di Riva kod Chierija. Jednog dana, kada je imao samo četiri godine, nestao je iz kuće i njegova je majka sve pretražila da ga nađe. Našla je mališana u jednom uglu kako se moli pognute glave i sklopljenih ruku. On je već tada obavljao svoje molitve iz srca. S pet godina postao je ministrant. Sa sedam je godina primio prvu pričest. Na taj svečani dan izabrao je geslo kojeg će se držati cio život: "Radije smrt, nego grijeh!" "Dječak, kao Dominik, koji se junački borio da se sačuva od grijeha od krštenja do kraja svog života, zaista je svetac." Rekao je papa Pijo X.

S dvanaest godina Dominik je krenuo u školu koju je vodio Ivan Bosco. Svatko je zamjećivao u školi, te po načinu kako se molio da je ovaj dječak drugačiji. Premda je bio mlađi od ostalih, često se brinuo za druge dječake. Jednog se dana Dominik razbolio i poslan je kući da bi ozdravio. Dok je bio kod kuće stanje se još i pogoršalo te je primio posljednju pomast. Imao je svega petnaest godina, ali nije se plašio smrti. U stvari bio je prepun oduševljenja mišlju da će otići u nebo. "Zbogom" prošaputao je svom dobrom ocu. Iznenada, njegovo lice se ozarilo osmjehom prepunim velike sreće i veselja. "Vidim predivne stvari!" uzviknuo je. Više nije progovorio, otišao je u nebo 9. ožujka 1857. Njegov spomendan slavi se 6. svibnja.

Blaženi Mihovil Rua rođen je 9. lipnja 1837. godine u Torinu kao najmlađi od devetero djece. Došao je u Don Boscov oratorij 1852., i pri prvome susretu Ivan Bosco mu je rekao: ''Mi ćemo sve dijeliti popola.'' Bio je jedan od najbližih suradnika Don Bosca i među prvima je zagovarao da se osnuje Salezijanska družba. Nakon Don Boscove smrti, Mihovil Rua je postao njegov nasljednik na čelu družbe, koja se brzo širila diljem svijeta. Bio je poznat po asketskom životu i velikoj dobroti. Preminuo je 1910. u Torinu, a njegov spomendan je 29. listopada.

Laura Vicuña je rođena u Santiagu u Čileu 4. travnja 1891. godine. Zbog građanskog rata s obitelji seli prema jugu države, a nakon rođenja njene tri godine mlađe sestre Gulie Amande, umire im otac. Nakon sedam godina s majkom Mercedes odlaze u Argentinu. Ubrzo počinju živjeti sa zlim Manuelom Morom kojemu je za oko zapela Mercedes. Ona je prihvatila uvjete života s njim iako on nije spominjao brak.

Laura i njena sestra su odselile u zavod i školu koju su otvorile Kćeri Marije Pomoćnice. Laura je otkrila ljepotu vjere i živjela blisko s Bogom, ali je bila tužna zbog života svoje majke, koja nije živjela vjerničkim životom. Kada je Laura počela odrastati u djevojku Manuel Mora ju je na jednoj svečanosti pozvao na ples. Laura ga je odbila, a on ju je izbacio van i vrijeđao, te je odbio plaćati dalje njeno školovanje. Sestre su poznavajući Laurin duhovni put, besplatno omogućile školovanje njoj i njenoj sestri. Na Uskrs 1902. Laura Bogu izriče svoju želju da uzme njen život za obraćenje njene majke. Laura ubrzo obolijeva, a majka je dolazi njegovati. Manuel Mora dolazi po Mercedes i u bijesu udara Lauru. Laura na samrti govori majci: ''Mama, ja umirem, ali sretna sam što svoj život mogu dati za tebe. To sam tražila od Boga.'' Posljednji uzdah i Laurine oči se zauvijek sklapaju. Njena majka se obratila, vratila se vjeri i pobjegla od čovjeka koji joj je nanio toliko zla. Laura je otišla u vječnost 22. siječnja 1904, a tog datuma je i njen spomendan.

Margarita Occhiena je rođena 1. travnja 1788. Za Franju Bosca se udala 1812., sljedeće godine su dobili sina Josipa, a 1815. je rođen Ivan Bosco. Kada je Franjo umro 1817. Margarita je ostala sama s djecom. Imala je veliku vjeru, bila je vrlo radišna i skromna. Znala je odgojiti svoju djecu i nadomjestiti im oca. Podučavala ih je u vjeri i pripremila za Prvu pričest. Kada je čula za Ivanov san rekla mu je: ''Tko zna možda ćeš postati svećenik.'' Bila je veliki oslonac u Ivanovom životnom putu, a kada ju je Ivan pozvao da dođe k njemu  u Valdocco, rekla je: ''Ako vjeruješ da je to volja Božja, spremna sam doći.'' Nesebično se žrtvovala za Don Bosca i sve dječake u Oratoriju. Ona je uzor svim majkama i roditeljima. Umrla je u Torinu 25. studenog 1856. godine. Dječaci su je ispratili u suzama kao da je bila njihova majka. I danas je poznata pod nazivom Mama Margarita. Pokrenut je proces da se proglasi službenicom Božjom.

Sv. Franjo Saleški

Sv. Franjo Saleški rođen je 1567. godine u plemićkom dvorcu svojih roditelja u Savoji. Roditelji su mu omogućili kvalitetno školovanje. Franjo se u to vrijeme bavio razmišljanjima o kalvinskom nauku prema kojemu je određen broj onih koji će biti spašeni. Franjo se bojao da nije u onom broju koji će biti osuđeni na vječnu propast. Otac mu se silno usprotivio kada je izjavio da želi postati svećenik. Nakon što je završio teološki studij i postao svećenik Franjo odlazi u pokrajinu pored Ženevskog jezera koja je bila središte kalvinizma i tu je ispravno naučavajući uspio vratiti 70.000 duša nazad u katoličku vjeru. Izašavši na glas kao izvanredan dušobrižnik i veliki borac za pravovjerje papa ga imenuje ženevskim biskupom. Kao biskup osniva dvije Družbe i razvija veliku spisateljsku djelatnost. Umire u 55. godini 1622. godine.